Prema jednoj alegoriji, kapitalizam je kočija koju vuku tri konja. Prvi konj zove se Schumpeter po austrijskom ekonomisti i predstavlja tehnološki progres. On vuče napred. Drugi konj je Adam Smith i predstavlja poboljšanja u organizaciji resursa. Svaka tržišna promena, razmena, restrukturiranje, nastanak jednih i nestanak drugih firmi, popravljaju način na koji trošimo resurse. Iz istog motora, izvlačimo sve više snage. Smith takođe vuče napred.
Pošto nisam ekonomista, nekako mi se uvek, kad je reč o kapitalizmu, provlači utisak da postoji neki nesklad između onoga što su ljudi spremni platiti i onoga od čega bi zapravo imali veću korist. Npr. zdravi ljudi su, utisak mi je, često skloniji potrošiti na pivo i sezonsku kartu za košarku nego na redovne lekarske preglede. Ne umem ovo verovatno baš da formulišem, ali tu mi se čini da ima nešto što oportuni lovci na profit koriste da zarade, bez da zaista povuku društvo napred.
To je u stvari vrlo složeno pitanje, jer vodi u raspravu o tome ko je nadležan da presudi koja je odluka dobra. Ekonomija je tu odlučila da prihvati individualizam, odnosno načelo da je sam pojedinac krajnji sudija toga šta je dobro za njega. Niko to ne može znati bolje od njega samog. I ako nije on, onda ko? Država? To je onda gore i opasnije.
Verovatno je te izbore najbolje ostaviti pojedincu ali je važno da postoje društvene strukture oko njega, kao porodica, šira familija, komšije, razne organizacije, crkve itd. Pojedinac je autonoman i odlučuje, ali ima neka moralna ograničenja i podršku okoline potrebnu za dobre odluke. Ovo je samo neki početak odgovora.
Slažem se , obzirom da se standard ljudi vremenom popravlja, životni vek produžuje itd. teško je izazvati trenutnu postavku koja to ostavlja pojedincu. Hvala na odgovoru na pitanje🙂
Da već po običaju pohvalim, sjajan tekst🙂.
Pošto nisam ekonomista, nekako mi se uvek, kad je reč o kapitalizmu, provlači utisak da postoji neki nesklad između onoga što su ljudi spremni platiti i onoga od čega bi zapravo imali veću korist. Npr. zdravi ljudi su, utisak mi je, često skloniji potrošiti na pivo i sezonsku kartu za košarku nego na redovne lekarske preglede. Ne umem ovo verovatno baš da formulišem, ali tu mi se čini da ima nešto što oportuni lovci na profit koriste da zarade, bez da zaista povuku društvo napred.
To je u stvari vrlo složeno pitanje, jer vodi u raspravu o tome ko je nadležan da presudi koja je odluka dobra. Ekonomija je tu odlučila da prihvati individualizam, odnosno načelo da je sam pojedinac krajnji sudija toga šta je dobro za njega. Niko to ne može znati bolje od njega samog. I ako nije on, onda ko? Država? To je onda gore i opasnije.
Verovatno je te izbore najbolje ostaviti pojedincu ali je važno da postoje društvene strukture oko njega, kao porodica, šira familija, komšije, razne organizacije, crkve itd. Pojedinac je autonoman i odlučuje, ali ima neka moralna ograničenja i podršku okoline potrebnu za dobre odluke. Ovo je samo neki početak odgovora.
Slažem se , obzirom da se standard ljudi vremenom popravlja, životni vek produžuje itd. teško je izazvati trenutnu postavku koja to ostavlja pojedincu. Hvala na odgovoru na pitanje🙂