Kao što je rekao Tolstojevski, svaka nesrećna banka nesrećna je na svoj način.
SVB su, videli smo, naglo napustili startapovi. Imala je previše sličnih klijenata zavisnih od venture capitala koji se naglo povukao.
Signature je bila banka sa mnogo kripto-preduzetnika među depozitorima. I oni su se povukli a država požurila da zatvori banku, iako sada neki sumnjaju da je to baš morala da uradi.
First Republic je banka za bogate i tu je problem drugačiji. Ako ste bogati:
Imate depozite iznad limita od 250,000 dolara koje garantuje država.
Imate bolje ideje šta da radite sa tim parama. Kratkoročne državne obveznice SAD su u nedeljama pre ove krize odjednom počele da daju po 5% kamate. Zašto onda držati novac u banci za malu ili nikakvu kamatu? Još se brže toga setite ako se šuška o nekoj bankarskoj krizi.
SVB i Signature su propale, ali je država rekla da će ignorisati zakonski limit. Isplatiće sve depozitore. Fed je tu dodao i program kreditiranja banaka po izuzetno povoljnim uslovima — praktično subvencije. Kada se radi o državnoj potrošnji, Amerika je u stanju da razvuče kongresnu raspravu i diže sudove oko neke sitne budžetske linije; dok u isto vreme Fed uz minimum formalnosti deli milijarde.
First Republic će spasavati privatni sektor, uz koordinaciju države. JPMorgan Chase, Bank of America, Wells Fargo, Citigroup i još nekoliko najvećih banaka će zajedno staviti 30 milijardi dolara depozita u First Republic. Teorija je da su bilansi u redu, da banka ima pristojne plasmane; samo treba popuniti depozitnu stranu da plasmane ne bi morala da prodaje sa gubitkom.
Sasvim drugačija — i najveća i najbliža — priča je sada Credit Suisse. Ova banka je već godinama po finansijskim vestima zbog nekih nepovezanih problema. Menjala je direktore, jedni su špijunirali druge, bili su upleteni u neke hedž-fondove koji su propali i napravili im gubitke i tako dalje. Kad se sve sabere, akcije Credit Suissea su i pre ove krize vredele manje nego pre 30 godina.
Ali i takva kakva je, Credit Suisse nije imala neki hitni problem. Paniku je, tragikomično, pokrenuo jedan arapski bankar. Saudijska nacionalna banka (SNB) je sa 10% najveći vlasnik Credit Suissea. Usred krize drugih banaka, Bloomberg televizija je pitala direktora SNB da li možda ova banka namerava da poveća svoj vlasnički udeo u Credit Suisseu.
Apsolutno ne!
Tako je odgovorio.
Oni to svakako ne mogu da urade iz regulatornih razloga, ali bankar je onda pojačao:
Nije samo zbog regulacije, mogu da dam još 5-6 drugih razloga zašto nećemo!
Nemojte nikada tako govoriti o svom automobilu, oborićete mu cenu.
Ne znam šta će mu saudijski princ sada uraditi, jer mu je bankar ovim izbio neke milijarde iz džepa. Pošto najveći vlasnik kaže da firma ništa ne valja, onda su ostali akcionari uzeli da prodaju svoje akcije, depozitori su počeli da beže, druge banke su prestale da im pozajmljuju (usled čega je porasla cena osiguranja na zajmove Credit Suisseu, credit default swaps). A nije moralo do toga da dođe.
Centralna banka Švajcarske je na paniku reagovala saopštenjem da je sve u redu, objasnila da je banka dobro kapitalizovana i najvažnije, izdvojila 50 milijardi franaka za podršku. Trenutno pokušava da ubedi zdraviju švajcarsku banku, UBS, da preuzme Credit Suisse.
Scenariji su različiti, ali u pozadini svega stoji isti, sistemski uzrok. Sledi jedan opštiji argument o tome zašto banke propadaju, zašto ih države spašavaju i zašto se posle svakog kruga kaže da nam treba još bolja i još veća regulacija.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.