Lepo je rekao jedan analitičar Kine:
Niko ne zna ništa o Kini. Čak ni kineska vlada.
Ja redovno čitam o Kini ali se retko usuđujem da komentarišem jer o Kini, naravno, ne znam ništa. Olakšanje je videti da niko — ni analitičari Kine, ni vrh kineske države — o Kini ne zna ništa.
Zemlja je ogromna, raznolika, netransparentna i ima različite nivoe i poluge vlasti. Kada centralno rukovodstvo države pokušava da kontroliše jedan tako veliki i složeni sistem, uz rupe u znanju, kroz politiku, interese, sukobe i dvorske intrige, greške su neizbežne. Velike greške.
Ostatak sveta ponekad ima romantizovanu predstavu o Kini i kineskom rukovodstvu kao o velikim strateškim planerima koji u svakom koraku znaju šta rade i nezadrživo idu ka dominaciji sveta. I neki rezultati Kine poslednjih decenija tome idu i prilog.
Čuven je, na primer, odgovor kineskog lidera kada su ga prilikom posete Francuskoj pitali šta misli o tome kako je Francuska revolucija promenila svet.
Još je rano reći, odgovorio je on. Tek ćemo saznati.
To se decenijama citiralo kao dokaz da Kinezi razmišljaju izuzetno dugoročno. Vekovna perspektiva je u pitanju. Tek ćemo saznati.
Izuzev što je to klasična novinarska patka. Citat je stvaran, ali se pitanje i odgovor nisu odnosili na Revoluciju iz 18. veka, nego na studentske proteste koji su se dešavali 1968. godine, neposredno pre posete kineskog državnika.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to