IPO, za initial public offering, je postupak kojim firma zatvorenog tipa po prvi put izlazi na berzu; a na berzu izlazi da bi postala otvoreno akcionarsko društvo čijim se deonicama javno trguje. Da bi to uradile, firme angažuju savetnika iz finansijskog sektora, obično neku od velikih investicionih banaka kao što su Goldman Sachs, Morgan Stanley, UBS i slični.
Evo kako je to ovih dana izgledalo u praksi.
Instacart, koji za vas kupi namirince iz prodavnice pa vam ih dostavi, izašao je na berzu ovog utorka po ceni od 30$ po akciji. Odmah po početku trgovanja cena akcije skočila je na preko 40, da bi se onda malo smirila i završila na blizu 34$.
Par dana ranije, proizvođač čipova Arm imao je svoj IPO. Prodao je akcije po 51$, a one su istog dana skočile na preko $63.
U sredu je na berzu izašao Klaviyo, koji pravi softver za digitalni marketing. Vrednost tih akcija je skočila za 32%, da bi onda malo popustila i završila dan sa 9% dobitka.
Dakle, za sve tri firme je vrednost prvog dana trgovanja porasla dramatično: jedne 12%, druge 25%, treće 9%. To su velike razlike za firme koje vrede na milijarde dolara.
Skok akcija posle IPO mediji obično predstave kao uspeh. Firma je izašla na berzu, akcije su planule, vrede više nego što smo mislili.
Ali ako ste vlasnik firme koja je upravo izašla na berzu, takav skok ne bi trebalo da vas raduje.
Inicijalna ponuda u IPO znači prvobitnu prodaju po kojoj vlasnik proda svoje akcije. To on radi dan pre samog izlaska na berzu, po ceni koju je predložio savetnik. I to nije aukcija (kao što je svaka berzanska trgovina u principu aukcija), već prodaja po unapred zadatoj ceni.
Pošto je cena fiksna i obično niža, zainteresovanih kupaca bude više. Banka-savetnik zato odredi ko može da učestvuje u inicijalnoj prodaji; ko može da kupi koliko akcija po toj ceni. To budu prioritetni kupci važni za banku i za firmu, razni institucionalni investitori (fondovi), mogu i pojedinci koji su veliki klijenti banke, ili menadžeri i zaposleni firme. Retko nešto ostane i za obične kupce koji se prijave preko brokerskih kuća.
Firma koja izlazi na berzu u svemu tome učestvuje, ali oni su unajmili banku za savetnika jer je specijalista za ove stvari i zna kako se to radi. Banka tu bude glavna, da odredi cenu i da izabere kupce.
Uzmite Arm, proizvođača čipova. Pošto je IPO imao početnu cenu od 51$, to znači da su vlasnici firme svoje udele prodali po 51$; da bi istog dana direktni kupci njihovih udela to preprodavali za 63$.
To za vlasnike nije uspeh. Takav IPO je uspeo jedino u smislu da je skok akcija znak da firmu neko ceni. Ali ako sam prodao auto za 10 hiljada evra, a sat vremena kasnije ga moj kupac preproda za 12 hiljada, da li treba da budem srećan što je moj bivši auto tako cenjen na trzistu? Da li kažem da je moja prodaja uspela ili da sam, možda, ispao magarac?
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.