Noviji čitaoci retko gledaju u arhivu, ali tamo ima nekoliko tekstova od pre godinu dana koji pomažu da se ukrajinska početna situacija bolje razume. Preporučujem:
Prvi tekst o ukrajinskim identitetima, Prilog razumevanju Ukrajine. Još malo o tome, Niko i ništa u Lugansku i Donjecku, tik pred rat. I još jednom, Revizija identiteta kada je invazija počela.
I nešto udaljenije ali presudno pitanje je kako su Rusija i Ukrajina došle u sadašnji trenutak. Za sve je kriva 1917. godina.
Sada, posle godinu dana rata za koji smo svi mislili da će ovako ili onako biti gotov za mesec dana, šta smo naučili?
Putin i ekipa nisu imali pojma u šta se upuštaju. Ovo često ponavljam i mislim vrlo bukvalno. U linkovanim tekstovima iz prošle godine stoji da ukrajinski identiteti jesu fluidni, ali da ti ljudi ne žele da budu deo Rusije. U poslednjih godinu dana, izveštaj za izveštajem pokazuje da Putin to nije shvatao, da je mislio da će ići lako i da je malo koga pitao za mišljenje. Pitanje je da li je i Lavrov znao da će stvarno biti invazije.
Iz jednog od gornjih tekstova:
Teško je verovati da bi napravio toliku grešku — Putin i njegovi savetnici svakako poznaju Ukrajinu mnogo bolje od mene. Ipak, ne zaboravite da su mnogi državnici kod vojnih avantura patili od neshvatljivih iluzija. Ne bi bilo ni prvi ni poslednji put da mnogo bitni ljudi poveruju u očigledne budalaštine.
Dick Cheney, tada potpresednik SAD i Paul Wolfowitz, glavni strateg rata u Iraku, su 2003. godine doslovno izjavljili da će Iračani po invaziji dočekati američke trupe kao oslobodioce. Kada uklone Sadama, Iračani će izaći na ulice da ih pozdrave. Izvori za takve iluzije su bili njihovi insajderi u Iraku, ljudi poput Ahmeda Čalabija (doktora matematike sa MIT-a i organizatora bankarske prevare u Jordanu — ali o njemu drugi put) koji je trebalo da po oslobađanju Iraka preuzmu vlast.
Putinov Čalabi je možda Viktor Medvedčuk — proruski Ukrajinac s kojim se Putin odavno sprijateljio i postao kum njegove ćerke. On je već godinama njegov ključni čovek u Kijevu. Moguće je da je Putin iz nekog razloga poverovao da će ga deo Ukrajinaca dočekati kao oslobodioca. Možda je zbog takve iluzije potcenio otpor koji će Ukrajinci na terenu pružiti. U stvari, ujedinio je Ukrajinu kao niko nikad pre.
Drugi razlog zašto se rat odužio je neočekivano velika politička, finansijska i vojna podrška Zapada Ukrajini. To je takođe bilo potcenjeno. Ne znam šta je Putin mislio da će Amerika da uradi, ali je jasno da ga je iznenadilo držanje Evrope. Ne zaboravite, glasači evropskih zemalja uglavnom stoje iza stavova tamošnjih političara i bili su spremni na veliku ekonomsku žrtvu.
Tolike ekonomske žrtve na kraju nije bilo. Ekonomski rast Evropske unije je u 2022. godini iznosio 3.6%. To je netipično visok rast za Evropu. Neverovatno, ali u protekloj godini je Evropska unija prestigla i Kinu i SAD po rastu BDP-a.
Ja ne pamtim kada se to poslednji put dogodilo. Ustvari, siguran sam da nije nikad, a naročito nismo mislili da će se dogoditi sada. Govorili smo o restrikcijama i smrzavanju.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.