Toto Cutugno bio je veći kao tekstopisac i kompozitor nego kao izvođač. Bar sam ja ovo tek naknadno saznao i zato imam utisak da je malo poznato. Neke od najlepših klasika koji se dan danas vrte na radiju, najlepše pesme Adriana Celentanoa kao i francuske šansone Joea Dassina, napisao je Toto Cutugno.
Jedna stvar koju je prvobitno napisao za Celentanoa, a koju je Celentano odbio da otpeva je čuveni Italiano. Cutugno je pesmu napisao iz cuga, sedeći u restoranu i ponudio Celentanou, a ovaj odbio da otpeva sa logičnim obrazloženjem: svi već znaju da sam Italijan, ne moram to i u pesmi da im kažem.
Tako se desilo da Cutugno sam otpeva l’Italiano i to je pesma po kojoj ga danas najviše pamtimo.
Pošto sam nekada natucao nešto italijanskog, u to vreme sam primetio nesvakidašnji tekst ove pesme i uzeo da ga proučim.
Svetom zabave vlada liberalizam, onaj levi. Gde god da se okrenete, od klasičnog roka do hip-hopa, poenta je uvek opirati se autoritetima, rušiti tradicije, brisati granice, isticati sebe, svoju volju i različitost, biti slobodan, biti poseban, biti samo svoj.
Italiano je sve suprotno od toga. Poseban je i originalan jer nosi jednu izuzetno konzervativnu i tradicionalističku poruku. Cutugno je pesmu napisao 1981. godine i otpevao 1983, ali ona kao da više odgovara još i ranijem vremenu, možda italijanskim 1960-im.
Između čuvenog refrena Lasciatemi cantare, „ostavite me da pevam sa gitarom, ja sam pravi Italijan“, idu reči koje slave italijansku tradiciju, ali i žale što se sve polako menja i što ona lagano nestaje.
Dobro jutro Italijo sa špagetima al dente i sa partizanom kao predsednikom, počinje Italiano. Partizan je Sandro Pertini, socijalista koji je u to vreme bio predsednik Italije. Kroz pesmu onda idu prizori iz italijanske svakodnevnice koju su u posleratnom periodu odlikovali rad, kreativnost, inovacije, brzi razvoj i optimizam; onda kada se ujutru na ulicama ustalilo Buon lavoro, „srećan rad“ umesto „dobro jutro“.
Buongiorno Italia, gli spaghetti al dente
E un partigiano come presidente
Con l'autoradio sempre nella mano destra
Un canarino sopra la finestra
Uz optimizam ide i poznata italijanska estetika. Voze se automobili dok je desna ruka uvek na auto radiju, kaže Italiano. Italija nije uplašena, brije se kremom za brijanje sa ukusom mente, nose se prugasta odela, a u fioci su nove čarape. Pije se ristretto kafa, a nedeljom se na TV-u gledaju usporeni snimci — podrazumeva se, sa utakmica fudbalske lige:
Buongiorno Italia che non si spaventa
e con la crema da barba alla menta
con un vestito gessato sul blu
e la moviola la domenica in tivù
Buongiorno Italia col caffè ristretto
le calze nuove nel primo cassetto
Takva je Italija rasla na osnovama bogate komercijalne, ali i velike katoličke tradicije. Italiano to slavi, ali je u tekstu još upadljivija zabrinutost da toga ima sve manje.
Dobro jutro umetnicima, ali na posterima, verovatno onim filmskim, za njega je “previše Amerike”:
Buongiorno Italia con i tuoi artisti
con troppa America sui manifesti
Štaviše, u Italiji koju pozdravlja sve je više žena, ali sve manje kaluđerica:
Con più donne sempre meno suore
Zatim se Italiano obraća Bogu i devici Mariji koja u katoličanstvu ima posebno mesto (što nije slučaj sa pravoslavljem). Njene su oči melanholične, a on podseća Boga da je i on negde tu, da ga slučajno ne zaboravi:
Buongiorno Italia
buongiorno Maria
con gli occhi pieni di malinconia
buongiorno Dio
lo sai che ci sono anch'io
Ako i ne žalite što je sve manje kaluđerica, priznaćete da ovakav tekst daleko odudara od svega na šta nas je bilo koja muzička scena navikla. Sada teško da bi ovako nešto ikome prošlo, a možda je zato za Celentanoa još i tada bilo preterano — iako je i Celentano konzervativac i zato je Toto mislio da baš njemu ova pesma savršeno pristaje.
Kako dolikuje, sada legendarni l'Italiano je stručni žiri te 1983. godine u San Remu stavio tek na četvrto mesto, iza ko zna kojih sada zaboravljenih kompozicija. U glasanju publike, međutim, bio je prvi i ova je stvar odmah postala klasik.
Ako niste već negde videli vest, Toto Cutugno je umro danas u 80-oj godini.
Čestitam Slaviša! Sjajan tekst, vrlo inspirativnu reminiscenciju si napisao na Kotunja. Divan hommage. Ovo je baš bilo potrebno. Bravo dr Slaviša, uz sve ostale kredibilnosti, odličan si i pisac!