A da li će, ne znamo.
Država bankrotira u trenutku kada prestane da plaća svoje ugovorene obaveze. To se desi kada država — kao Jugoslavija, Argentina ili Grčka — ostane bez para.
Ali, država može da bankrotira i kad ima para.
Na primer, Amerika je 2011. i 2013. zamalo bankrotirala iz unutrašnjih političkih razloga. Para je bilo, ali Kongres nije hteo da dozvoli predsedniku da se opet zaduži, a bez zaduživanja nisu mogli da plate prethodne obaveze. Onda je Kongres popustio.
Rusija takođe ima para, čak i sada, u ovakvom stanju. Njen javni dug je nizak, ispod 20% GDP-a.
Kod duga interesantno pitanje nije zašto ga ne vraćate; nego zašto ga uopšte vraćate. Ako ste obična osoba ili privatna firma, onda za otplatu duga imate raznih motiva, od časti i ugleda do hipoteka i mogućnosti zaplene imovine.
Ako ste država, na to gledate drugačije. Hipoteke i kolaterali tu po pravilu ne postoje. Kada Grčka bankrotira na dug nemačkim bankama, Nemci nemaju pravo da dođu i preuzmu grčka ostrva. (A znamo da bi voleli.)
Ako se javni dug emituje pod inostranom jurisdikcijom, što je česta praksa, onda inostrani sud može da presudi da država mora da namiri dug. Na primer, srpske evro obveznice podležu engleskom zakonu i to piše negde u prospektima. Sud može da odluči da strani poverioci imaju pravo na državnu imovinu bankrotirane zemlje, ako uspeju da je zaplene negde u inostranstvu. Posle bankrota Argentine, jedan američki hedž fond uspeo je, na osnovu presude američkog suda, da natera Ganu da zapleni brod argentinske mornarice.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.