Paritet
Dolar i evro su se konačno izjednačili — 1 dolar za 1 evro.
1.
Paritet sam po sebi ništa ne znači jer su kursevi nominalne veličine. Ipak, na ovakve granice se obraća pažnja i neke studije kažu da su važne. Kada evro jednom padne ispod psihološke granice od jednog dolara, onda će navodno nastaviti da pada jer je probio barijeru.
Ako i postoje, psihološke granice su više medijski nego stvarno važne. Ako evro nastavi da pada, biće to iz razloga iz kojih je i do sada padao, a ne zato što je probio psihološku barijeru.
2.
Koji su to razlozi?
Znamo već da je Evropska centralna banka (ECB) ove godine pasivna. Američki Fed je na inflaciju delovao snažno i odlučno. Još uvek je ima, ali je stavio do znanja da će se protiv nje boriti.
ECB je nastavila po starom. Usred inflacije je i dalje štampala dodatni novac i do današnjeg dana još uvek nije podigla svoje kamatne stope.
U njihovu odbranu, politika ECB i nije bila tako eskpanzivna. Ona nije prethodno preterala sa štampanjem kao što je bio preterao Fed i zato i nije imala šta da ispravlja. Misle da inflacija koju imaju nije monetarna nego troškovna, nastala zbog globalnih problema sa hranom i energijom. To je do pola tačno, jer kad se isključe hrana i energija evro inflacija je oko 3.5% — nije mnogo, ali je više od normalnih 2%.
Ipak, valutni kurs prati monetarnu politiku. Ako je ona ležerna, ako su kamate niže nego što treba, valuta slabi. Ako se kamate podižu, kao što radi Fed, valuta jača.
3.
Jedan razlog zašto ECB ne žuri da diže svoje kamate je što je Evropa u velikom realnom problemu, pre svega energetskom. Takvi problemi i direktno dave evro.
Ovih dana se evro dodatno spustio baš kada je Rusija zaustavila sav dotok gasa preko Severnog toka zbog radova i popravki. To će navodno trajati dve nedelje, ali ko da bude siguran? Da li će gas uopšte ponovo poteći?
I setite se, mediteranske zemlje evrozone već su imale prve znake dužničke krize. Na to su neki lideri ECB reagovali obećanjem da će svima držati leđa jer je celovitost evrozone njen najveći prioritet.
Lepo od njih, ali ako joj je celovitost evrozone prioritet ECB, onda znači da joj niska inflacija i stabilna valuta nisu prioritet. To su konfliktni ciljevi.
4.
Nije da samo evro slabi, nego i dolar jača. Odlučnost Feda nije jedini razlog. Sa cenama hrane i sa širenjem dužničkih kriza po svetu sve je više neizvesnosti. Dolar je utočište u lošim vremenima i zato jačaju i on i švajcarski franak. Malo neprijatno za ovaj argument je što zlato, najveće utočište od svih, ipak ne poskupljuje.
5.
Gde će evro sada?
Kursevi valuta zavise od previše nepoznatih. Kretanje kurseva je teško objasniti čak i nakon što se dogode, a unapred predviđati je još i mnogo teže.
Ako morate da predviđate, najrobusniji model je model nasumičnog kretanja (random walk): na kojem god nivou je trenutno, kurs može ići i gore i dole sa jednakom verovatnoćom. Gde će evro/dolar biti za godinu, dve ili pet? Šanse za gore i dole su jednake. I zato, u svakom trenutku najbolje je kladiti se baš na ovaj sadašnji, trenutni kurs.
U ovakvim vremenima, kada su politički uzroci važniji od finansijskih, možda imate više sreće u previđanju. Hoće li Rusija/EU popustiti i naći zajednički jezik? Onda evro možda opet ojača.