Makro problem Kine
U Kini nešto škripi.
Privreda trenutno raste po stopi od 3% godišnje (tekuća stopa po metodu Q2/Q1 ove godine, ne Q2 ove i Q2 prošle godine – tekuća stopa bolje pokaže dimaniku). To nije malo ako ste neka druga zemlja, ali jeste malo ako ste Kina danas. Ova je godina trebalo da bude godina zamaha posle ukidanja dugih Covid karantina.
Neki drugi pokazatelji — pad cena nekretnina, pad potrošnje i deflacija, rast zaduženosti, usporavanje produktivnosti, rast nezaposlenosti i odluka države da više ne objavljuje statistiku nezaposlenosti mladih pošto je ta stopa otišla na 21% — ukazuju da se nešto valja iza brda.
Sta nije u redu sa Kinom?
Neumesno je zemlju koja i dalje brzo raste zvati problematičnom kada drugi imaju još i veće probleme, ali kineska ekonomija jeste drugačija od svih ostalih. Ne samo zato što nas je navikla na rekordne stope rasta, što ima tu mešovito-vlasničku privredu i jednopartijski politički sistem, ili što sebe zove komunističkom dok je napred vuče privatni sektor. Sve to stoji, ali danas je pre svega važna makroekonomska različitost Kine od drugih.
Ova je privreda jedinstvena po visini svoje štednje i skromnosti svoje potrošnje.
Sve što se u celoj privredi zaradi ode na jednu od dve strane: u potrošnju ili u štednju. Može dohodak i da vam uzme država, ali onda i ona sama može samo da potroši, da uštedi, ili da prerapsodeli pa da opet neko drugi troši ili štedi.
Kinezi puno štede. Tamo nema velike socijalne države, zdravstvene i socijalne usluge su limitirane i u principu se morate sami brinuti o budućnosti. Takođe, država nizom svojih politika favorizuje štednju. I sama centralna država je tako nastrojena, ne zadužuje se mnogo. Orijentacija na izvoz, na trgovinski suficit i zidanje deviznih rezervi, deo je mentaliteta štednje.
Na grafiku potrošnje, Kina je poslednja:
Zemlje regiona su tu negde sa Srbijom, da na grafiku ne pravimo gužvu. EU nadole vuče Nemačka, koja je od velikih zemalja u ovom odnosu potrošnja-štednja najbliža Kini.
Inverzno, na grafiku štednje, Kina odskače od svih:
Ako se u zemlji malo troši, višak proizvedenih stvari mora negde da ode. Kada je decenijama držala kurs juana potcenjenim, Kina je stimulisala izvoz — a naličje toga je da je sputavala domaću potrošnju.
Izvoz je deo BDP-a i politika guranja izvoza kroz nisku domaću potrošnju bila je jedan makroekonomski stub kineskog rasta, naročito ranih 2000-ih. Centralna banka gura juan naniže, zbog čega Kina bude jeftinija kao izvoznik; ali iz istog razloga domaće plate u juanima vrede manje. Politika promovisanja izvoza je politika disciplinovanja domaćeg potrošača.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.