Kakav kurs?
Ima ona lepa pesma Carly Simon: Toliko si tašt da misliš da je ovo pesma o tebi.
You're so vain you probably think this song is about you.
Tako se ja osećam kada čitam novo saopštenje Narodne banke Srbije o obliku kursa dinara. Da ga nisu meni pisali?
Povodom ponovnih izjava pojedinih ekonomista da se u Srbiji sprovodi de facto fiksni kurs, Narodna banka Srbije želi da ukaže na to da takve izjave nisu istinite, niti imaju svoje utemeljenje, a mogu biti opasne u smislu formiranja nerealnih očekivanja javnosti.
Konačno, želimo da podvučemo još jednom netačnost izjava poput onih koje aludiraju na to da je Srbija relativnom stabilnošću kursa (što nazivaju de facto fiksnim kursom) uvezla stabilnost inflacije iz Evrope, a sada, nažalost, uvozi baš zbog te stabilnosti i visoku inflaciju iz zone evra.
Radi se o stvarima koje odavno govorim, a u sredu ponovo kada sam gostovao na Bloomberg Adrii i na Euronewsu povodom novog izveštaja o inflaciji. Kao što vidite tu i nema nekih neslaganja oko same politike, već samo u vezi toga kako ćemo ovaj kurs zvati.
Predistorija ovoga je da odavno, negde od ranih 2010-ih, agitujem za fiksiranje kursa dinara prema evru.
I dugo sam u tom zalaganju bio dosta usamljen iz meni nepoznatih razloga. Svi ekonomski argumenti, primenjeni na Srbiju, upućivali su na fiksni kurs kao najbolje rešenje za dinar. Imamo inflatorno-istorijski razlog. Pravo merilo vrednosti u Srbiji je evro. U evru računamo. Imamo trgovinski razlog, jer su evrozona i valute vezane za evro svuda oko nas. Sve je normalno sprovodivo, bez opasnosti za devizne rezerve i izvoz i to je danas valjda jasno. Svi primeri iz okoline ukazivali su na isto. Bosna i Bugarska, a onda i svi ostali, odavno su bili vezani za evro, to im je donelo stabilnost i nisku inflaciju, a problema sa održavanjem nisu imali.
Onda je NBS postepeno stabilizovala kurs. Već negde od 2014. godine išlo se na stabilnost prema evru, ali je vremenom kurs sve manje oscilirao. Od 2020. dinar jedva da se pomera, sa jednim malim izuzetkom nedavno.
NBS takvu politiku nikada nije ozvaničila i zato je ja zovem de facto fiksnim kursem. Teoretski nije fiksni, zvanično nije fiksni, ali u praksi nivo kursa ne mrda ni za procenat.
Možda nije važno da li je mačka crna ili bela, važno je da lovi miševe. Ovakav kurs je dobar, doneo je stabilnost, pitanje kursa je skinuto sa dnevnog reda, privreda i građani mogu bolje da računaju, dinari mogu više da se koriste jer se ljudi ne boje da ih duže zadrže.
Međutim, ja mislim da je pod uticajem tolike prethodne medijsko-stručne kampanje protiv fiksnog kursa, NBS uvek bilo nelagodno da to tako nazove. Zato se nikada nije odlučila na taj poslednji korak ka promeni zvaničnog režima kursa, već je on i dalje plivajući, ali ga NBS drži “relativno stabilnim” — i kroz godine, sve stabilnijim.
Možda nefiksiranjem NBS hoće da ostavi sebi prostora da jednom odustane od takvog kursa. I stvarno, danas ima manje razloga za zvanično fiksiranje nego ikada ranije. Šta ako u Evropi izbiju dužničke krize i ECB uzme da štampa da sve zemlje izbavi iz problema, kao što je čak i rekla da će raditi? Onda možemo odustati od evra i voditi sopstvenu, restriktivniju politiku.
Alternativno, NBS može da odustane ako dinar bude morao da padne. Ako se to dogodi, kod fiksnog kursa se kaže da je “devalvirao”, dok sa plivajućim imate odstupnicu i kažete da je to normalno slabljenje valute. Ali ni to sada nije posebno realan scenario.
Da li je ovakav kurs, kako god se zvao, kriv za inflaciju? Jeste samo u smislu da je kurs kod nas glavni mehanizam prenosa, ali to ne znači da bi alternative bile bolje. Sa fiksnim (“stabilnim”) kursom sigurno dobijate evro-inflaciju, plus-minus neki procenat greške. Ako odustanete i vodite svoju monetarnu politiku, onda u teoriji možete biti Švajcarska, sa “visokom” inflacijom od 3.5% ovih dana. Ali verovatnije ćete proći gore, kao Rumunija i Češka sa većim stopama inflacije od naše, ili Moldavija sa 30% ili možda Turska sa 80%.
I da li su izjave ekonomista da je kurs “de facto fiksan” opasne u smislu stvaranja nerealnih očekivanja?
Ne vidim kako. Jedina razlika između nazivanja kursa fiksnim ili stabilnim je u tome koliko posvećenosti hoćete da signalizirate tom nivou kursa. U principu je bolje signalizirati više posvećenosti, jer onda u nekoj gustoj situaciji treba manje da intervenišete.
Paradoks Čaka Norisa je da on nikada nikoga ne mora da tuče. Pošto svi znaju koliko je opasan, dovoljno je da kaže šta želi i to odmah dobija. Svi već znaju da je jači od njih. Tako je i centralnim bankama koje žele da kurs ne mrda najbolje da to tako kažu, da ljudi shvate da će centralna banka taj kurs odlučno braniti, da im nikakve spekulacije ne bi pale na pamet.
NBS i sama stvara očekivanja stabilnosti izjavama, ali pre svega postupcima. Tržišta su jako bistra i ako vide da NBS drži kurs, ako vide da je stabilan dinar popularan u stanovništvu i privredi, onda je manje važno kako se kurs na papiru zove. I što je kurs duže stabilan, jača su očekivanja da će to i ostati. To je po meni dobra stvar, ali na žalost ne mislim da sam, kao ni bilo koji drugi ekonomista, uopšte doprineo očekivanjima stabilnosti.
Ovde i ovde su ta dva gostovanja od srede, a dole je i Carly Simon.
Sutra-prekosutra stiže redovni tekst.