Kod finansijskih krahova uvek postoji opcija da ni sami akteri u centru pažnje nisu znali šta rade. To je realna i potcenjena mogućnost.
Meni je to sinulo posle jednog članka Malcolma Gladwella iz 2007. godine. Nekoliko godina pre toga propao je Enron, energetski gigant iz Houstona. To je bio ogromni korporativni skandal i ceo svet je tada znao da su krivci dva ili tri zlotvora na vrhu kompanije.
Gladwell je, isprativši suđenje odgovornima, zaključio nešto drugo. Imate zagonetke i imate misterije. Kod zagonetki postoji tačan odgovor, neko taj odgovor zna i treba ga samo otkriti. Kod misterija su stvari fundamentalno nepoznate svima u igri, uključujući i njene učesnike. Tu ne znamo šta se tačno događa.
Propast Enrona je, kaže Gladwell, bila misterija. Lideri Enrona nisu pare sa računa firme trpali u džepove. Ne, oni su godinama za račun firme prodavali neke finansijske derivative, složene finansijske instrumente nejasne vrednosti, vezane za buduću cenu struje kojom su trgovali. I postoji realna mogućnost da su se u tome pogubili.
Onda su, možda, u nekom trenutku shvatili da imovina u bilansima vredi manje nego što su mislili, da firma zbog toga propada, pa su probali da to premoste, pa da ne kažu drugima šta tačno rade, pa da zataškaju, pa se nije moglo nazad — i ta je pogubljenost lagano prešla u kriminal.
Ovako nešto se mnogo logičnije uklapa u činjenice. Lideri Enrona bili su ljudi do tada čistih karijera, najbolji đaci, istaknuti radnici, bogati menadžeri koji su i sami bili veliki akcionari Enrona, a onda su se odjednom, sa svojih 50 ili 60 godina našli u kriminalnim radnjama i završili u zatvoru. Jedan od njih je umro u zatvoru, drugi odslužio 14 godina.
Jesu oni prekrišili zakone i zato bili osuđeni. Ali to nije odluka da se odjednom uđe u kriminal: „hajde da opljačkamo trafiku“. Tu ima i kod njih samih mnogo više nejasnoća i nerazumevanja šta su tačno uradili.
Ista je situacija i sa svetskom finansijskom krizom iz 2008. Nećemo sada ulaziti i u to, ali napisao sam čitavu knjigu o tome da je u korenu krize bilo nerazumevanje rizika na kojima se sedelo, a ne bilo čija svesna ujdrma. Nepopularno mišljenje, ali tako je.
Sam Bankman-Fried, po svemu što sada znamo, nije taj slučaj. Kod njega je situacija jasna. On je, kako to kažu sudovi, znao ili morao znati šta se dešavalo.
Pretpostavljam da ste videli prethodni tekst i nastavljam odatle.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.