Ako se nađete na nekom panelu, ili ako pišete status na Linkedinu, grupu firmi ovih dana treba da zovete „ekosistem“.
To je pojam koji se zapatio u Srbiji i u svetu u poslednjih najviše par godina. Sada se to tako kaže. Imamo poslovne, tehnološke, kripto, IT, start-up i druge ekosisteme. Ja lično i pijacu zovem ekosistem agrikulturne maloprodaje, jer tako mi je lakše.
Ali ozbiljno, tržišta jesu ekosistemi. Postoji jedna manjinska, možda opskurna, ali stara i uporna nit u okviru ekonomske teorije koja insistira na tome da su ekonomski sistemi najsličniji biološkim.
Thorsten Veblen je američki ekonomista s kraja 19. i početka 20. veka, danas poznat uglavnom po konceptu „Veblenovog dobra“. (Veblenovo dobro je stvar koja ruši zakon tražnje, jer se obrnuto logici više traži kada je skuplja. To je statusni proizvod, Diorova torbica, koju će neko još više želeti samo zato što je skupa.) Ali Veblen je napisao i jedan rad jasnog naziva „Zašto ekonomija nije evolutivna nauka?“ i time postao začetnik evolutivne ekonomije.
Veblen je bio veliki levičar — čoveka su nervirale Diorove torbice — ali ideja da je privreda jedan evolutivni sistem nije vezana za to. Naprotiv, još je bliža tržišnim ekonomistima od samog početka, od Adama Smitha, do kasnijih austrijskih ekonomista.
Malo je poznato da je Charles Darwin čitao Adama Smitha i bio pod njegovim uticajem. Upravo tim redom — nije se ekonomija ugledala na biologiju, već biologija na privredni, kako da kažem, ekosistem. Mladi Darwin nije bio posebno fokusiran nego čitao sve i svašta i pažljivo studirao Smitha. Način na koji je Smith kao prvi ekonomista opisivao razvoj privrede pomogao je Darwinu da kasnije prepozna svoje ideje. U biljnom i životinjskom svetu dešava se nešto slično.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Tržišno rešenje to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.